Želeo sam pre nekoliko nedelja napisati poduži tekst o političarima na društvenim mrežama. Čak sam i napisao nekoliko strana, a onda sam primetio kako me sve to jako umara.

Osim tog razloga za odustanak, bilo mi je i nekako neprijatno da ovde, gde nas nekoliko pokušavamo pisati u drugačijem maniru, ja pominjem nečijeg oca, nečiju braću, ili nečiji ručni sat.

Ipak, pošto me je Jelena Trivan u nekoliko navrata ljubazno podsticala da joj postavim sva pitanja koja me zanimaju, bilo bi ružno da to ne učinim.

Dakle, rad sam znati, kao verovatno i dobar deo javnosti, jesi li navodi iz sledećih novinskih tekstova istiniti ili ne.

Deluje da bi najbolje i jedino rešenje ove neprijatne situacije bilo da Jelena tuži odgovorne za ove tekstove. Ovakve informacije, objavljene u javnosti, a tiraž ova dva lista premašuje sto hiljada primeraka, zahtevaju objašnjenje na sudu umesto prećutkivanja.

Evropa, kojoj srpska vlast čiji je i Jelena deo  silovito stremi, takodje ima slične primere na svojoj političkoj sceni, ali se oni rešavaju vrlo brzo i jednostavno. Ili list plati ogromnu odštetu uz objavu izvinjenja na naslovnoj strani, ili političar jednostavno nestane iz političkog života, uz sve zakonske konsekvence koje su predvidjene za bilo kog gradjanina.

Dakle, pitanje za Jelenu Trivan, a i za one koji bi morali voditi računa o ugledu države, jeste, hoćemo li, posle gotovo tri godine, najzad dočekati razrešenje svega ovoga.

screenshots: Alo.rs/Press.rs

fotografija na naslovnoj preuzeta sa Google images (labeled for reuse)

I kako to obično biva sa koalicijama u Srbiji, ubrzo poslije preuzimanja vlasti doći će do nesuglasica i prepirki između dvije vladajuće stranke, a Aleksandri će mirno čekati da vide kome će se pred rasplet prikloniti. Do podjele će doći i unutar vladajućih stranaka jer će se Dejani međusobno dijeliti na one koji se prezivaju na “ić” i one koji se tako ne prezivaju, a kasnije će u “ić” frakciji doći do novog raskola na one čije prezime završava na “vić” i na one druge. Kod Zorana će doći do žestokog obračuna koji će uslijediti između umjerenijih i liberalnijih Zorana kojima je nadimak Zoki i radikalnijih koji se odazivaju na nadimak Kiza. Tu će krizu donekle iskoristiti i konzervativne i tradicionalističke stranka udružene u Savez svih Aleksa, Mihajla, Stefana i Luka s obzirom da su ta imena posljednjih godina vrlo česta u predškolskom uzrastu, kao da se radi o stogodišnjacima.

Rasplet će biti nakon tri godine vladavine kad budu raspisani vanredni izbori na kojima će pobijediti Vrlo demokratska stranka Jelena (VDSJ) i tada će Srbija konačno dobiti ženu na mjestu premijera (ako se ne pojavi neki ozbiljni Vojislav koji će misliti da je on zaslužio da bude premijer bez obzira na rezultate jer “narod najbolje zna”). Ovo sve može postati vrlo nevažno ako iznad svih tih stranaka, koalicija, udruženja i saveza bude stajao jedan i jedini, nedodirljivi i pohlepni – Miroslav.