Nauci nikad kraja

Feb 08, 12 Nauci nikad kraja

Piše - Priče

Bosna i Hercegovina, nepoznata lokacija. Ovih hladnih zimskih dana grupa najvećih naučnika BiH uveliko rade na jednom velikom projektu. Zbog važnosti cijelog projekta tačna lokacija je izostavljena da se smanji interesovanje i pritisak javnosti na sam tok istraživanja. Međutim iz najviših krugova do nas su dospjela izvjesna...

nastavak

Ako je i od Jašara

Feb 03, 12 Ako je i od Jašara

Piše - Priče

Telefonski poziv bio je veoma važan. Pustio sam da odzvoni do kraja. Naprotiv nije odzvonio. Nokia je predvidjela veliku važnost poziva pa pošto neimadoh kud nevoljno se javih. „Zeko je. Znaš već sam pomislio da sam promašio broj. Hehe.“ „Zdravo Zeko. Zato se i nisam javljao. Ko bi mene zvao u četri ujutro. Onda rekoh...

nastavak

Selidba

Bio je 30. u mjesecu. Dugo očekivani dan za selidbu. Tu noć nije spavala. Pozvala je društvo i napravila žurku, zadnju u stanu broj 2, na Križićevoj cesti 7. I sad je nakon neprospavane noći i jedva pospremljenog meteža, promatrala svoje stvari, jedino što je još drži za ovih pet prostorija prizemnog stana, kojeg je...

nastavak

Mačka u gradu

Jan 18, 12 Mačka u gradu

Piše - aktuelno, Priče

Ostavljena je u nepoznatoj ulici. Dovezli su je i izbacili iz auta, neki ljudi. Djeci su rekli da je otišla i da će se vratiti. Dosadila im je. Tu je naišla na jednog mačka kojeg su neki drugi ljudi otjerali jer su nabavili psa, s pedigreom, kao što su i sami bili. Omacila je četiri male mačkice u grmlju dva i po mjeseca...

nastavak

Tko pjeva o Marini, zlo ne misli

Dec 20, 11 Tko pjeva o Marini, zlo ne misli

Piše - aktuelno, Priče

Neke ljude ništa ne može izbaciti iz takta kao nepravda. Moglo bi se reći da sam i ja jedan od njih. S radija se čulo vrlo jasno kako pjeva o Marini. Najprije me iznenadilo, a onda mi je sve više išlo na živce to što čujem. Zapomagao je kako ne može bez nje, prizivao je Boga da mu pomogne i da ga spasi, kao da Bog nema...

nastavak

Krvavi dani

Dec 08, 11 Krvavi dani

Piše - Priče

Dijelili smo svinjac te godine. Bili smo docimeri, reklo bi se. Između nas je bila samo ograda od željeznih šipki. Često smo pričali. Ljudi su za nas govorili da grokćemo, nisu to smatrali našim govorom, kao što kao način sporazumijevanja ne priznaju ni mukanje krava, ni cvrkut ptica ili mjaukanje mačaka. Za njih to ništa...

nastavak