Selidba
R ešio jednog dana neki Milan da izbaci iz stana stari šporet, stari frižider i stari zamrzivač. Nešto više reći o njemu za našu priču sasvim je izlišno, pa i nećemo ništa više reći.
I tako, pozove on nekog svog prijatelja da mu pomogne, pa krenu da poput tovarnih životinja tegle taj krš sa trećeg sprata.
Pred vratima stana stajala je crvenokosa devojčica i ljubopitljivo gledala bunareći prstom po nosu.
- Je l’ teško to čika Milane? -
- Teško je zlato, vrlo teško -
- A vi se sad selite i tu će posle živeti neki klinac koji će me vući za kosu kao Bojan za koga vaspitačica kaže da je nevaspitan jer su mu i tata i mama nevaspitani, a on je njoj rekao da jede govna, a meni mama kaže da ja ne smem da kažem govna, iako je Bojan rekao baš tako i svi su čuli… -
- Ne selim se i neće doći ovde nikakav Bojan koji je rekao bilo šta vaspitačici…- htede Milan još nešto da kaže, ali se seti da u rukama drži teret, te da mu raspredanje temeljnih konstatacija vedre devojčice samo oduzima snagu i vreme.
Na spratu ispod sretoše staricu koja je baš uspela da ugura ključ u bravu i otvori vrata svog stana. Na podu kraj nje stajao je ceger iz koga su izvirivale dve šargarepe i glavica kupusa. Starica ne pokaza volje da sa uskog hodnika skloni ni sebe, a ni ceger, makar.
- Nosis šporet, komšija Milane! -
- Nosim - odgovori ovaj pošto se premišljao da li da odgovori kako ne nosi šporet već savremeni uredjaj za teleportaciju marke LUDA-SI 1200.
- A ja, moj Milanče, pomislila da se seliš. -
- Ne, ne selim se. Samo izbacujem stare stvari-
Na prvom spratu gotovo se sudariše sa izvesnim Dimitrijem P, vojnim penzionerom, koji iako vrlo slabovid, već godinama odbija to da prizna sebi i svetu, te da ode očnom lekaru:
- Oh, nisam te video komšija, nešto sam se zamislio. Nosiš stvari, a? -
Milan pomisli kako bi dobro bilo oblikovati prste u muški polni organ te ga pokazati i konačno se uveriti u slepilo Dimitrija P, no ne uradi to već kratko odgovori
-Jeste, nosimo stvari-
- Znači, seliš se – makar poput Dr. Watsona, ako ne i samog Holmesa, vispreno zaključi Dimitrije P.
- Ne, ne selim se. Samo izbacujem lom.-
Dospevši konačno u prizmelje Milan se zapita ko bi mogao biti sledeći radoznali sused sa kojim bi malo proćaskao, dok sa uživanjem drži stotinak kilograma na rukama. Nije morao dugo razmišljati. Pred njim nekako prosto niče kreštoglasa Marica, koja odmah napravi tužan izraz lica. Ipak, pre nego što je stigla da bilo šta izgovori, Milan poput petogodišnjaka isplazi jezičinu, pa se brecnu:
-Selim se! Selim se, pička vam materina!
Marica zabezeknuto iskolači oči, a u istom trenutku emajlirani šporet ispade iz ruku i sruči se pravo na kopito nesretne tovarne životinje koja bolno urliknu.

*autor fotografije Tiaga Pedroso
Tweet
Slični tekstovi:
Facebook komentari:





















Jaoo, gde me nađe s komšijama!
Imala sam ja tako u jednoj zgradi ekipu koja mi je prvo gledala u kesu kad idem iz radnje, pa tek onda u facu. Čak sam razmišljala da napravim neku kesu na kojoj bi pisalo – U ŠTA BLENEŠ, ali me mrzelo, lakše mi je bilo da se odselim :). Da ti ne pričam kad bacam đubre, samo sam čekala komentar – A, komšinice, bila riba za ručak danas?
Moj ujak je jednom rekao da komsiju moze smatrati dobrim samo u slucaju da zivi najmanje pedeset kilometara dalje od njega. ;)