Kartolina iz Pule

Piše Snježana Vračar Mihelac - Gradovi | 1 komentar

 

Pula, najveći istarski grad, smještena na jugu istarskog poluotoka, kako kaže mit, osnovana je od Kolhiđana nakon potjere za Argonautima, zbog ukradenog runa zlatnog ovna. Grad na 7 brežuljaka, Colonia Pietas Iulia Pola je sa svojih 3000 godina uvijek mlada i lijepa.

To je službeni uvod, ali ne i Pula iz koje vam šaljem kartolinu. Moja Pula je onkraj formalnih i suhoparnih gradskih vodiča. Subjektivna i topla, u njoj je prostor za lokalne čudake, alternativce, bajkere, punkere, slikare, kipare, ulične svirače i artiste, nonšalanciju, spontanitet, višejezičnost, posebno onu specifičnu šuškavu istarsku talijanštinu i mekoću i toplinu poput podneblja samog.

“Istra ti materina”

Zanimljivo je ono kada čovjek dolazi iz kontinentalnih dijelova u Istru, pa zađe za istarsku stranu Učke ili dolazi iz smjera Slovenije, a istarska bujna vegetacija zamiriše, intenzivna boja neba, vlaga i toplina zapuhnu čovjeka i ona divna crljenica, vinogradi, oblačci kao puhaste ovčice i sve mekano i umanjeno bude, baš poput istarskih kažuna.

Za studentskih dana, kada su se moji odlasci kući prorijedili na 6 mjeseci, taj pogled je bio dovoljan da mi izmami suze na lice. Unutrašnjost Istre, donedavno poznata samo lokalcima, turizam je itekako znao iskoristiti, čemu su pridonijele vinske ceste, Motovunski filmski festival, umjetničke i slikarske kolonije. Stoga nije čudo da unutrašnjost često nazivaju i malom Toscanom.

Uz Motovun, tamo su Grožnjan, Oprtalj i druga atraktivna mjestašca, stvorena po mjeri odmora i lagane dokolice. Pri pomisli na Istru odmah zamirišu pršut, autohtone tjestenine, ombolo, ovčji sir, šparuge, tartufi, maslinovo ulje, riblji specijaliteti i istarska vina: malvazija, teran, merlot i muškat.

Siđete li samo na kratko sa istarskog ipsilona i zađete dublje u centar Istre, ugledati ćete brojne “turističke utvrde”, istarske vile, neke nastale i na temeljima starih trošnih istarskih kućica, rezervirane za one sa dubljim džepovima. Osjetite li u mojoj razglednici sada mrvicu tuge i žaljenja, dobro primjećujete. Voljela sam netaknutost unutrašnjosti Istre. Na sreću još uvijek je dovoljno autohtonih seoskih domaćinstava u kojima uz nepatvoreni domaći ugođaj možete dobro pojesti i popiti i dobiti kakvu sobicu za spavanje.

Sjaj i bijeda, Cosulich Patrizia

Jedna pulska urbana legenda, a tiče se Cosulich Patrizie, kaže da ista, opjevana stihovima Danijela Načinovića i uglazbljena u hitu Francija Blaškovića, predstavlja austro-ugarsku prostitutku, personifikaciju sjaja i bijede Pule u društvenim previranjima 19 i 20 st.

 

 

Vozeći istarskim ipsilonom, koji sve više poprima obilježja auto-ceste, stižemo u Pulu, grad na 7 brežuljaka, kako su nas onomad učili: Zaro, Paradiso, Giro, Grande, Kaštel, Vidal i Kaštanjer. Kažem onomad, jer u wikipediji nalazim drugačije podatke, ali ću se ipak držati svojih udžbenika iz djetinjstva. Svoj identitet Pula je uspješno gradila na tri europske kulture: slavenskoj, romanskoj i germanskoj. U njoj su se oduvijek mješali jezici, mentaliteti, ljudi, kultura i arhitektura. Vrlo uspješno.

Tako brežuljkasta Pula pruža nezaboravan pogled sa vidikovaca. Utvrde na brežuljcima su turističke atrakcije ili muzeji, a u nekim se odvijaju partyji i koncerti, a neke su zapušteni i prepušteni zaboravu i beračima šparuga. Oduvijek sam sanjala da živim u nekoj od pulskih utvrda. Umjesto toga, kad god sam doma, ja ih obilazim, tražim tajne prolaze, istražujem sa djetetom i pokušavam udahnuti miris bogate pulske povijesti. U svoju kartolinu moram upisati i da Pula, zbog svojih brojnih uzbrdica i nizbrdica i nedostatka biciklističkih staza, nije “friendly” za bicikliste.

Iako na moru, Pula nikako nije klasičan primorski gradić. Od centra Pule plaže su udaljene po nekoliko kilometara. A plaže su divne. Za svakog ponešto. Stijene za ljubitelje divljega, pitome bebi plaže za obitelji sa malom djecom, tirkizne uvale, otvoreno more, surferski raj. Razvedena obala, koliko to volim.

Među svim plažama, teška srca, na kartolinu ću postaviti jednu. Ustvari nije to plaža već Rt Kamenjak, park prirode i najjužnija istarska točka. Ondje se šeta, proljećem se traže šparuge, more je tu najtirkiznije, a sunce sija najjače. More u dubinama ondje čuva morske konjiće, periske, prstace i nadaleko poznate premanturske rakovice. Među atrakcije Rta Kamenjaka spada i Safari bar, ujedno i jedina građevina ugostiteljskog karaktera, izrađena od prirodnih materijala: drva, bambusa, slame i dr., koji sjajno mimikrira u svojem okolišu pružajući pogleda na svjetionik Porer.

Navečer, kada sunce zađe, a svjetlost pružaju jedino zvijezde, mjesečina, baklje i svijeće, uz sangriju, srce brže kuca i čovjek tu lako osjetiti jedinstvo sa prirodom. Budete li posebne sreće, vlasnik Safarija mogao bi vam ponuditi pogled kroz svoj teleskop, posebice sredinom osmog mjeseca kada je na nebu vidljiva kiša meteora. U blizini Kamenjaka je i otočić Fenoliga, koji čuva otisak dinosaura. Da budem sasvim iskrena, nekoliko puta sam preplivala do Fenolige, u nadi da ću ugledati otisak, a bezuspješno.

 

Rasti u gradu kao što je Pula, bila je velika radost, potpuno rasterećena materijalnog, statusnog i onog 3-generacijskog snobizma karakterističnog za velike gradove. Jedna od veselih uspomena na moj rodni grad jeste snijeg, rijetko viđena pojava na moru. Tih dana bi svoja vrata zatvorile sve škole i vrtići, a klinci, nevični zimskim radostima izašli bi na ulice, grudali se, radili snjegoviće i spuštali niz zaleđene glavne prometnice na kartonima pod stražnjicama.

Iz rane pulske mladosti najtoplije uspomene jesu i one na Festival igranog filma u Puli. Gore, na travnatom dijelu Arene, pod vedrim nebom, rađale su se prve ljubavi i padali prvi poljupci. Djeci je tada dozvoljeno ostati u gradu dugo u noć, bez obzira na nježne godine, a cijeli grad bi gorio filmskom groznicom. Gradom su šetali i na okolnim plažama kupali Miki Manojlović, Dragan Nikolić, Neda Arnerić, Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, Mira Furlan, Sonja Savić i brojni drugi, a mi klinci dobro smo znali gdje ih vrebati na Verudeli, tamo pod hotelom Brijuni. Pulski amfiteatar u kojoj su se nekad odvijale borbe gladijatora i danas ugošćuje filmski festival, brojne koncerte i druge kulturne priredbe.

Kultno mjesto starijeg datuma koje današnje generacije ni ne poznaju, jeste Hotel Pula (HP), okupljalište alternativaca u kojem su popijeni hektolitri i hektolitri alkohola, što i jeste jedan od razloga njegove “kultnosti”. Tome pridonosi i činjenica da je zatvoren na vrhuncu svoje slave. Hotel Pula je obilježio generaciju kojoj i ja pripadam.

Danas alternativne boje grada brani bivša kasarna “Rojc”, izgrađena davne 1870. kao vojna ustanova prvo pod Austro-ugarskom monarhijom, potom Italijom i Jugoslavijom, a sada prostor pretvoren u društveni centar. U skoro 17.000 m2, smještene su brojne radionice, prostori za probe, glazbena i filmska studija, klupski prostori, grupe, udruge i umjetnici. Rojc je naziv dobio po nacionalnom heroju iz 2. svjetskog rata, Karlu Rojcu. Nezobilazni su i Klub Uljanik i Klub zajednice Talijana Circolo.

Uz već nabrojane tvrđave i klubove vežu se aktivnosti poput jazz, rock, punk, reggae, dub, ska, jungle, hip-hop, trance, electro festivala: Sea Splash, Viva La Pola, Monte Paradiso i drugi festivali.

Nezaobilazno mjesto pod mojim pulskim suncem ima bar P14. Tamo se uspješno konzumiraju jazz i druge svirke, književne večeri i tribine, filmske večeri, izložbe fotografija, slika, debate i dr. kulturni sadržaji. Vrijedni pozornosti su i Skandal, Rock caffe Pula i Cabahia.

U ljetnoj šemi se valja zaputiti na Brijune i pogledati neku od predstava teatra Ulysses. Svesrdno preporučujem Kralja Leara. Posebnost je vožnja starim remorkerom do Malog Brijuna, užitak u predstavama na otvorenom, malobrijunska tvrđava Minor i divan ambijent u kojem se čuje glasanje galebova, a za predstave se mogu vidjeti srne kako mirno pasu i promatraju događanja.

 

 

Zanimljiv je i kostimirani povijesni spektakl Dani antike, međunarodni kazališni festival PUF i knjižni Sa(n)jam knjige u Istri. Pula je uvijek voljela umjetnost i oduvijek je inspirirala umjetnike.

Kartolina iz Pule nikako ne bi smjela biti adresirana bez spomena drevnog rimskog kamenoloma Cave Romane u Vinkuranu. Iz njega se nekada vukao kamen za antičku gradnju, između kojih i pulske Arene. Zbog njegovog savršenog oblika kamenolom je često kulisa za snimanje spotova ili foto snimanja, a koristi se i kao pozornica likovnih kolonija. Posebna atrakcija je kamenolom noću za punog mjeseca, a kamenolom je i tajno odredište brojnih “svježih” pulskih parova.

Kartolina uz znamenitosti i događanja treba sadržavati i ljude. O mentalitetu Puležana govori sljedeća priča. Grupa zagrepčana koji su se u Pulu uputili na koncert Motorheada se prvo zaustavila u jednom pulskom kafiću, u blizini autobusnog kolodvora. Tu su pili cijeli dan, divanili sa gazdom, a kada je čovjek krenuo zatvoriti kafić, povukli se pristojno u auto na spavanje. Gazda je to vidio, te ih pozvao da prespavaju u kafiću, a nedugo za tim i kod njega doma. Naravno, koncert se pretvorio u mini ljetovanje, ljubazni domaćin ih svaki dan vozio na more, kuhao ručkove i kafić držao otvoren bar sat-dva po isteku radnog vremena, za “kumpaniju”. Danas je kafić zatvoren, gazda nije baš dobro vidio poslove, a niti jedan moj boravak u zagrebačkom kvartu Dugave ne prođe bez prisjećanja ekipe na divne pulske dane.

Pula nikako ne bi bila Pula bez njenih istaknutih građana. Tu je naočiti Igor Galo, zapamćen po ulogama Divlji anđeli i Imam dvije mame i dva tate, koji bilježi već 4 desetljeća u filmskoj industriji. Ili originalna Tamara Obrovac, pjevačica i kantautorica koja uspješno spaja suvremeni jazz sa istarskom glazbom i dijalektom.

Na listu zaslužnih Puležana pišem i Francija Blaškovića sa svojim Gori Ussi Winnetouom, ne samo zato što je njegova supruga Arinka Šegando, mojoj malenkosti predavala glazbeni i vodila zbor u osnovnoj školi, već zbog njegovog “vječno mladog” alternativnog pristupa glazbi i rockerskog bunta, prenesenih u sve sfere života.

Kud Idijoti jesu punk bend bez bez kojih je nezamisliv kulturni identet Pule, a malo je onih koji ne znaju njihove obrade kultnih pjesama “Bandiera Rossa” i “Bella ciao”, punkersko romantičarske “Djevojka S”, “Ja sjećam se” i “Za tebe” ili buntovnu “Fuck the system”. Dok pišem ovaj članak, stiže i vijest iz Pule, zbog oboljevanja rakom, Tusta se privremeno povlači iz benda. Tusta je još jedna osoba bez koje grad ne bi bio kakav je. Ima i jedna anegdota sa njime. Za jednog izlaska, naletjeli smo na Tustu, prislonjenog za šanku jednoga kluba, u ugodnom razgovoru sa atraktivnom mladom damom. Ekipa odmah krenula zafrkavati, a čovjek se okrene i kaže “Što vam je, pa to mi je kćer”. Naravno da mu nitko nije povjerovao, ali poslije se ispostavilo da nije lagao.

Gustafi, koji su svoj vrhunac doživjeli u 90-ima, na samom vrhu ča-vala, uspješno spajaju rock sa istarskom narodnom glazbom, bluesom i tex-mexom. Zaslužni za brojne “štale”, pijanke i nezaboravne provode i istarski glas i tamo “preko Učke”.

Za bolji doživljaj Pule moram spomenuti i dva sasvim pulska izraza – štala i tapija. Dok bi “štala” bi bila razvaljivanje, neurodnost, lud provod i kaos, teže prevodiva “tapija” predstavlja memljivost, nepokretnost, nedogađanje i dosadu. Te izraze koristi svaki “pošten” pripadnik mlađe generacije u Puli.

U Puli nekad steknem doživljaj da je vrijeme stalo. Tempo života još uvijek nije sulud, ispijaju se kafice na svim osunčanim mjestima u gradu i nikada nema strke, histerije i nervoze. Ljudi se rijetko obraćaju sa “vi”, a trgovački centri još uvijek nisu pojeli ljude. Desi li vam se u Puli da zaboravite na obaveze, ambiciju i brzinu, ništa zabrinjavajuće, tako Pula djeluje na čovjeka. Možda i zato što brojne očuvane građevine iz vremena Rimljana podsjećaju na prolaznost i neminovnost. Nekada imam dojam da je Pula mudra starica.

Za kraj, šapnuti ću vam nešto, što sam i ja tek nedavno saznala. Zavodljiva Cosulich Patrizia (Kozulić Patricija), sa početka naše priče, jedna od najtajanstvenijih Puležanki, je izmišljen lik, vješto posuđen sa neke stare razglednice ili možda nadgrobnog spomenika.

Addio, iz Pole!

 

Slični tekstovi: