// upravo čitate...

Priče

Čovjek u flaši

Prijavilo se više od 26 000 kandidata, ali je nakon testova ostao samo Boban. Izabran je za učešće u najnovijoj reality show emisiji – Čovek u flaši. Budući da su sve televizijske stanice već imale zauzete programe raznim reality emisijama, producenti su se dosjetili da ova emisija bude emitovana na radiju, i to 24 sata dnevno. Producenti iz kuće Emotikon smatrali su sa će podići slušanost radio stanica i prodaju radio uređaja jer oni koji prate ovu emisiju moći će to direktno i uživo pratiti i na poslu, i u autu, i u teretani, pa i kod kuće dok besposleni sjede. Imali su u vidu da će ovo vratiti zlatno vrijeme radija. Računali su i na to da izbori nisu bili već dvije godine pa da su narodu potrebni cirkus i bar jedna budala, tako su između sebe zvali takmičara.

Kandidata je pažljivo birala komisija ozbiljna i detaljna pri procjeni osobina poput one na regrutaciji budućih vojnika. Nagrada je iznosila 50 000 evra za sto dana koje je trebalo da provede u flaši. Pored flaše su se smjenjivali reporteri koji su pratili šta kandidat radi i redovno su izvještavali šta se trenutno događa, baš kao što sportski komentatori prenose fudbalske utakmice putem radija. Postojala se i specijalne emisije s raznim gostima i analizama svakog dana posebno. Za vrijeme dok je takmičar spavao prepričavane su njegove dnevne aktivnosti, a čitane su i poruke slušalaca poslane mobilnim telefonom. Najčešće su ga podržavali, ali bilo je i onih koji su se javljali da kažu da ga mrze. Poruke su bile većinom kratke, nazivali su ga carem i kraljem, govorili su da je “ekstra” i “super” i da ide do pobjede.

Uvedeno je i glasanje. Budući da je bio jedini takmičar, glasalo se za “da” ili za “ne”, da li da pobijedi ili da ne pobijedi. Za neodlučne slušaoce željne glasanja postojala je i opcija “još ne znam”. Prihod od poruka išao je u dobrotvorne svrhe, onima koji još nisu imali jahtu, ili su imali samo jednu, i to kraću od dvadeset metara.

Bobana su na početku programa uveli u laboratoriju. Tu su mu pokazali staklenu flašu zapremine jednog litra u kojoj će provesti narednih sto dana. Onda su ga uveli u laboratoriju u kojoj su ga smanjili kao u filmu Draga smanjio sam djecu. U snu su ga pincetom ubacili u flašu kroz otvor na vrhu, a zatim su ga sličnom metodom povećali kao u filmu Draga povećao sam djecu. Sada je Boban bio veličine plastičnog vojnika, jednog onižeg. Uskoro se probudio i stao na noge. Pogledao je oko sebe i vidio staklenu flašu i na njoj etiketu sa svojim imenom, a na vrhu flaše je bio mikrofon da bi se čulo šta govori. A onda se okrenuo prema radio-reporteru i podigao palac kako bi dao do znanja da je sve u redu. Bilo je to okruženje u kojem će provesti narednih sto dana i izaći slavan. Bio je uvjeren u to jer su mu tako rekli poslodavci.

Takmičar se brzo privikao na nove uslove. Prenosi su počeli, a broj slušalaca je bio iznenađujuće velik. Čitave porodice su sjedile uz radio-prijemnike i slušale šta Boban radi.

„Boban se probudio. Boban se počešljao na desnu stranu. Boban je obuo svoje male čarapice, one iste od juče. Boban je sjeo uz rub flaše i posmatra vanjski svijet. Boban je pojeo sendvič sa paprikom. Boban se počešao po guzici…“, stizao je izvještaj.
„Jao, super, pa ovo je zanimljivije čak i od statusa na Facebooku!“, komentarisali su slušaoci.

Ulice su postajale praznije, a i dječja igrališta jer su skoro svi nestrpljivo čekali novosti iz flaše. Čak se i u kafićima počeo slušati radio. Ljudi su jedva čekali da čuju šta će Boban napraviti ili reći, hoće li opsovati možda. Oni su prepričavali šta Boban radi, šta je rekao, šta je jeo. Novine su bile pune naslova, a djeca su preko mobilnih telefona umjesto zvuka za poruku dobijala neku Bobanovu upečatljivu i popularnu izjavu.

Tokom prvog mjeseca boravka u flaši izašao je i album sa sličicama koji se odlično prodavao. U novinama za mlade pojavio se i Bobanov poster u prirodnoj veličini. To nije bilo teško s obzirom da je bio visok jedva tri-četiri centimetra, pa je većinu postera zauzimala flaša.

Kako ne bi postalo dosadno, producenti su koristili razne ideje. Da bi dodatno povećali slušanost oni su jednoga popodneva u flašu uduvali dva gusta dima zapaljene marihuane. To je bilo dovoljno da Bobana omami, iako je s negodovanjem gledao dim koji je ulazio. Komentator je bio oduševljen. Isto je bilo kad su jedne večeri Bobanu ulili skoro pola decilitra domaće rakije. Budući da je bos stajao na potopljenom dnu flaše, alkohol je brzo prodro u njegovo malecko tijelo. Boban se napio. Slušaoci su se u tišini okupili oko radija, a komentator je prenosio:

„Boban je upravo počeo pevati. Boban je zaplesao. Boban psuje. Boban je prdnuo. Boban priča o svojoj bivšoj devojci. Boban plače. Boban se sagnuo i pije rakiju…“, komentarisao je oduševljeno.
„Evo ga! Je l’ dobar?“, začuo se Boban, a komentator je ushićeno prenio informaciju kako je Boban upravo skinuo trenerku i izvadio penis. Više nije bilo dileme – Boban je najpopularniji čovjek u Srbiji. Ili najpoznatiji, jer bilo je onih koji su redovno slušali program i mrzili ga.

Narednog jutra Boban je imao težak mamurluk. Poželio je da se razgiba. Za fiskulturu je postojala posebna metoda. Flaša bi bila položena, a Boban bi legao i neko od zaposlenih bi flašu koturao po stolu da se takmičar razgiba. To je volio. Pored alkohola koji je bio redovan da bi Boban pravio budalu od sebe i bio zanimljiviji slušaocima, pazilo se ipak i na njegovo fizičko zdravlje. S plutenog čepa visila je vuna po kojoj se Boban verao da jača mišiće, ali su mu to brzo izvadili da se ne objesi u trenucima krize. Higijenu je održavao vrlo lako. Ulili bi četiri decilitra vode u flašu i promućkali. Izlili bi prljavu vodu, a unutra bi ostao samo čisti Boban.

Jedom su ga, da razbiju monotoniju ali i mamurluk, stavili na jedan dan u trolitarsku teglu s krastavcima, da mu promijene okoliš. Izašao je smežuranih nogu i pojeo je nekoliko krastavaca, a neki su bili njegove veličine. I imao je bocu s kiseonikom na leđima i ronio je među zelenim plodovima. Nekoliko dana proveo je i u pivskoj flaši jer je pivara platila reklamu.

Posebno zanimljivo bilo je kad su ga u flaši odnijeli na šank popolarnog i posjećenog kafića. Ljudi su ga gledali, ali zbog stakla i glasne muzike nije najjasnije čuo šta pričaju. Neki je čovjek ostavio “Blic” na šanku. Na naslovnoj strani bio je upravo on, Boban. I vidio je da je zvijezda. Pa “Blic” ga stavlja na naslovnu stranu! „Boban se naljutio na samog sebe“, pisalo je velikim štampanim slovima između ostalih naslova, pravopisnih grešaka i vijesti iz crne hronike. Zaslužio je, na to mjesto se ne dolazi bez zasluga. A već na sljedećoj strani ga je karikaturista nacrtao kako stoji u flaši. Napisao je njegovo ime da se zna o kome se radi jer crtež nije bio baš uspješan, kao da je prirodno da ljudi borave u flašama pa se ne zna o kome je riječ.

Ipak, najviše efekta je bilo od alkohola, pokazalo se. Tada je Boban bio slušaocima najinteresantniji. Zato su ga organizatori često koristili. Tokom jednog pijanstva dali su mu mobilni telefon. On je čitavu noć pijan slao poruke koje su narednog dana, bez njegovog znanja i dopuštenja, čitane pred slušaocima. Prednjačile su one koje je slao trenutnoj djevojci, ali i bivšim djevojkama.

U pola pet ujutro Boban je, držeći telefon u ruci, zapjevao narodne pjesme. Imao je običaj da po noći pjeva. Bio je ozbiljan, lupkao je po staklenom zidu u ritmum, sav ozbiljan i zamišljen. Povremeno je žmirio dok pjeva, a nekad je čak i podizao ruke. Pijan je često pričao o svojoj intimi pred svima dok ga milioni nepoznatih slušaju. Lako su ga nagovarali na to.

Da bi ga provocirali i iznervirali i izazvali njegove burne reakcije, jednog jutra su pored njegove flaše stavili flašu rakije u kojoj je stajala kruška prosječne veličine. S druge strane bila je prazna flaša s brodom unutra.
„Je l’ se osećaš kao brod ili kao kruška?“, pitali su ga.
„Nabijem na kurac tebe i brod i krušku. Nemoj da me nerviraš. Od jutra sam u flaši.“
„Pa u flaši si već skoro dva meseca.“
„Jeste, to je tačno, ali sam i od jutra. Skloni te flaše, idu mi na živce.“

Znali su ga i po glavi dražiti dugačkim perom ili vrhom grafitne olovke. Boban je to mrzio i tada je glasno negodovao i psovao:
„Jebem li vam majku svima. Videćete kad izađem, kurca mi se napušite“, galamio je, a radio je bilježio najveću slušanost od početka emitovanja šoua.
Iste su mu noći s vanjske strane stavili miša, ali Boban se nije uplašio iako je miš prema njemu izgledao kao dinosaurus. Gledali su se kroz flašu, a tada je Boban naglo krenuo prema staklu i viknuo: „Haaaaaa!“, a miš je pobjegao. Boban se nadmoćno smijao.

Tada se sjetio svoje djevojke s kojom se posvađao prije ulaska u flašu. Polupijan je približio usta staklu, dahom napravio podlogu za pisanje i na njoj napisao početno slovo njenog imena i uokvirio ga u srce.

Bilo je dana kad su mu puštali pjesme koje voli, ili koturali flašu po stolu, a on se prevrtao unutra. To je jako volio pa se smijao. Volio je i viceve pa su ga nekad i tako zabavljali, a on se onako malen smijao. Onda su mu za nagradu ubacivali vatu natopljenu rakijom. Javio se debeli reporter duge kose i iritantnim glasom rekao:
„Da vidiš kako pobudali kad mu damo da pije. Neki dan je izvadio kurčić i pokazao. Evo ga, je l’ dobar, vikao je iznutra, pa smo mu dodali još rakije da mu ga da po iskrenosti, zapalili marihuanu i dunuli dim unutra. A on viče iznutra ‘mamu ti jebem’, a kasnije vrišti od smijeha i skida se i viče ‘gle kurčinu, gle kurčinu’ i drži kurčić i uvlači usne coktajući kao kad se konju želi dato znak da stane ili da krene…“, pričao je, ne krijući zadovoljstvo, glumac koji je radio kao voditelj emisije.
„Drugi dan je cedio vatu pa lickao rakiju koju je iscedio, treći dan plesao, četvrti pevao, a peti plakao. Ma super nešto. Ekstra program!“

Opet su mu dali piva i on se napio sretan što će uskoro izaći. Zapjevao je i zaplesao u flaši. „E da mi je još neka partnerka tu, video bi žurke“, rekao je direktno u program.

Čuvši to, organizatori su najavili, da on ne čuje, da će mu dovesti ženu idućeg dana. Narod to voli gledati, to će biti pun pogodak, mislili su. Još ako dođe do seksa stići će se do toga da 80% ljudi sluša emisiju.

„Imamo iznenađenje za tebe“, rekli su mu, a onda mu ubacili jedva vidljivo biće koje su laserom povećali. Žena s naočalama mu se predstavila:
„Ja sam Anja Vojtekovska,“ izgovorila je ona grubim glasom.

Boban je nezadovoljno podigao obrve i zakolutao očima, a onda joj okrenuo leđa i okrenuo se prema ljudima iz producentske kuće.

„Šta je ovo?“, uzviknuo je.
„Žena, Bobane. Imaš jedan sat intime ako želiš seks. Trenutak intime, tako smo to nazvali. Zatvorićemo te u ormarić, stavićemo flašu tamo da te niko ne vidi, da imaš intimu dok ne završiš.“
„S kim, ne vidim ovde ni lutku na naduvavanje, a kamoli šta bolje od toga.“
„Bobane, ne budi neprijatan prema dami.“
„Koja je to dama?“
„Popričaj s njom, možda ti se svidi.“
„Ma šta da pričam s njom, koji kurac? Pa više bih zajedničkih tema imao s onom vinskom mušicom našao što mi je neki dan sletela na rame kad ste mi noge natopili kiseleći ih u vinu, a ne s ovom droljom. I više bih pametnog čuo od te mušice. Ne vidim ženu toliko dugo i vi mi sad dovedete ovo stvorenje za koje, na prvi pogled, ni ne znam da li je žensko! Dobro da mi niste doveli onu Lunnu Lu! Šta će mi ova, pa ne bih je ni štapom dotakao, a nisam baš izbirljiv kad su žene u pitanju. Nemojte me tako vređati. Bolje da ste mi dali lutku na naduvavanje nego ovu. Pa jesam li ja tu za zajebanciju?“, vikao je prijetivši da će izaći van.

Za kaznu zbog neprihvatljivog ponašanja, producenti su mu doveli bivšeg komšiju s kojim je u svađi i sadašnjeg muža njegove bivše djevojke koji mu je govorio o intimi i koliko im je strastvena veza, a Boban je ljutito gledao iz flaše:
„Najeb’o si kad izađem, ja ti kažem. Nabiću ti ovu flašu u usta! I ne samo u usta!“

Konačno, kad je istekao period proveden u flaši, Bobana su izvukli iz nje i opet povećali i on je pred brojnim slušaocima doveden na razgovor.

„Reci miiii kako se osećaš“, pitala je ushićena voditeljka koja je svako pitanje počinjala sa „reci miiii“, a nakon svakog odgovora govorila „ok“ i gledala u papir s pitanjima.
„Super je, u flaši sam se super proveo. Povremeno sam osećao klaustrofobiju, kao da sam negde zatvoren, ali to me brzo prošlo. Bilo je dobro.“
„Ok. A reci miiii šta ćeš sad prvo da uradiš?“
„Sad ću najpre da se dobro odmorim.“
„Ok. Reci miiii šta planiraš dalje sad kad znaš da si pobednik.“
„Ne znam još, najpre ću da razmislim. Verovatno ću da ovo iskoristim ovo novo nezaboravno iskustvo i da snimim rep album i napravim muzičku karijeru jer kako drugačije da ljudi čuju za mene. A možda se prijavim i za neki sledeći reality show.“
„OK. Reci miiii…“

Nakon zaslužene pobjede, pored slave i popularnosti, Boban je osvojio i nagradu od 0,8% popusta u svim “Maksi” radnjama, dvije gajbe pića po izboru, ali s povratnom ambalažom, kao i krstarenje od Ulma do Crnog mora Dunavom u flaši i to brzinom od skoro dva metra u sekundi, kao i boravak u flaši u jednom od najpoznatijih beogradskih kafića u trajanju od deset dana. A zatim i prekookeansko putovanje u potpalublju broda, smješten u gajbi alkoholnog pića, i konačno upoznavanje sa Jerryjem Springerom.

A producenti su osmislili i novi šou koji kreće uskoro. Ljude treba zabaviti.

Slični Tekstovi:

Diskusija

7 komentara za tekst “Čovjek u flaši”

  1. Pa dobro imamo sada svetsko prvenstvo… to mu dodje skoro isto kao veliki brat. Svi srecni i veseli u monitor po ceo dan bleje, isticu svoja nacionalna obelezja i pijani vozaju kola okolo.
    Prezivece masa nekako do septembra. Ne brinem se ja za svetinu ni najmanje.

    Posted by Marica | June 17, 2010, 3:25 am
  2. c c c c….

    samo cu ti reci da ja pomenute ne gledam… :)

    vec sam negde, na slicnu temu , rekla da mislim da je to dno dna i da ne moze dalje. nikako.

    Posted by nastasja | June 17, 2010, 3:45 am
  3. Nije mi ga nimalo žao, sam je pristao da glumi (ili ne glumi?) budalu!
    Pozdrav, Veliki Pišče! :) *

    Posted by biba | June 17, 2010, 4:46 am
  4. Epohalno dijelo iz pera barda urbane scene. :-)

    Posted by Kosta | June 17, 2010, 5:22 am
  5. pravi si majstor da ljudsku glupost pretočiš u izuzetnu priču. čitljivu po jarkom Suncu i crnohumornu taman toliko da čitaocu ne pozli
    Prijatno!

    Posted by domacica | June 17, 2010, 6:37 am
  6. Šou ne smije stati. Idemo dalje. Čovjek u guzici, čovjek u dreku,…
    Odlična priča. Za radio slijede bolji dani.
    http://mandrak72.blog.rs/blog/mandrak72/smijehom-protiv-uroka/2010/01/16/nocna-ptica
    pozdrav

    Posted by mandrak72 | June 20, 2010, 6:55 am
  7. Ko je kriv Bobanu, sam je tražio. Mene samo brine što je 26 000 ljudi htelo da bude na njegovom mestu, i ko zna koliko još onih koji nisu stigli da se prijave na vreme ili su tog dana imali neke obaveze.
    Ne gledam domaće programe i nisam u toku. Kad krene sledeći šou javi mi obavezno termin da gledam, da ne prećutim proslave rođendana i razne događaje sa puno ljudi gde se žučno raspravlja o tome šta je ko kome rekao i šta je ko kome uradio.

    Posted by biljana | June 23, 2010, 4:03 pm

Pošaljite komentar

Get Adobe Flash playerPlugin by wpburn.com wordpress themes