Divlji pastuv

Piše Siniša Radanović - Priče | 1 komentar

Tokom jedne partije bele potkraj zimske sezone, mladi Momčilo je Zoranu u pivo ubacio tabletu za konje koju je uzeo od svoga tate, inače veterinara. Nije znao za šta služi, samo je vidio da je nacrtan konj. Momčilo je imao običaj da se zabavlja sa onima protiv kojih gubi, i da im u piće ubacuje vijagru, laksative, diuretike, smoki, pa čak i metalne dinare. Ovaj put je izabrao nekakvu tabletu na čijoj je kutiji bio nacrtan konj. Zoran je imao slabašno čulo okusa, a već je bio i pod gasom pa nije previše osjetio razliku u ionako gorkom i neukusnom piću. Partija bele je završena i društvo se razišlo. Tokom noći je i utjecaj piva oslabio, a onda i nestao. Međutim, s tabletom je bilo sasvim drugačije.

Zoran je ubrzo počeo rzati između rečenica. To je uslovilo da sve manje priča. Ljudi su ga vidjeli kako s lakoćom diže po dvije vreće cementa i na leđima ih nosi kad je pomagao komšiji oko gradnje kuće. Isto tako je sve češće u rano jutro i kasno popodne trčao po ulici noseći na leđima komšijinog šestogodišnjeg sina, a malo kasnije i njegovog brata blizanca, isto šestogodišnjaka. Sam je, s lakoćom, uspio izgurati automobil koji mu je zaglibio u dubokom blatu kad se otopio posljednji snijeg te zime. Zorana su mislili odvesti na pregled, ali nisu znali da li da idu kod doktora ili kod veterinara.

Ubrzo je počeo trenirati atletiku. Bio je najkrupniji i najstariji, a bio je i najbrži. Volio je sve trkačke discipline, a posebno trke s preponama. Kad bi odlazio u goste kod prijatelja, Zoran bi jeo samo povrće, posebno svježe lisnato, a volio je mrkvu koju je grizao svojim snažnim prednjim zubima. Vidjeli su ga jednog dana kako iz prodavnice zdrave hrane izlazi noseći u rukama zob. Bila je to vrlo neobična scena jer Zoran nije nosio pola kilograma ili kilogram zobi, već dvije velike vreće. Prestao je piti kafu, ali je zato u gostima volio lizati šećer s dlana, posebno onaj u kockama.

Rjeđe se kupao, a gotovo svake večeri se počeo timariti. Pribor je kupio u obližnjoj radnji, a kasnije je naručio iz Engleske poseban, preko interneta. Najprije se timario sam, a kasnije ga je timarila njegova mlada žena, dok bi se Zoran zadovoljno razvukao na trosjedu. Neki su se čudili što je ona i dalje s njim. Jedni su mislili da je u pitanju snažna ljubav, a drugi su razlog pronalazili u glasnim uzdasima koji su dopirali iz njihove spavaće sobe okrenute prema susjednoj kući i komšinici koja je gotovo svakodnevno sjedila u obližnjem frizerskom salonu i prepričavala novosti iz susjedstva.

A Zoran je upravo tamo svratio da podšiša kosu. Skratio je sa strane, a iza je ostavio dugi gusti rep crne boje koji je dopirao do stražnjice, skoro do koljena. Isto tako je ostavio i široku gustu krestu na sredini glave, pa je ta frizura ličila na gustu grivu.

Ubrzo je počeo mrdati ušima dok bi sjedio za stolom, jeo je mrkvu i kocke šećera, a to se posebno svidjelo djeci iz susjedstva. I neke dame je tom sposobnošću privukao, posebno kad bi uši mrdao unazad, a onda se smijao pokazujući svoje velike i jake zube. Na desnoj je nadlaktici istetovirao “divlji pastuv”, a isto je napisao i ispod svog imena i prezimena na vizit kartici.

I više nije igrao belu. Počeo se baviti trkama, a često se i kladio na trke konja. Obogatio se. Kažu da je imao dojave.

Jedne noći dugo je ostao budan jer je pred njim bila važna trka na 1 500 metara. Znao je da će ga pobjeda odvesti u legendu njegovog kraja kad je sport u pitanju. Iste noći dobio je nasljednika. Njegov je mladi komšija na jednoj žurki popio nekoliko ekstazi tableta. Narednog jutra počeo se pretvarati u rasnog konja.

Slični tekstovi: