![]()
Prijatelj i vrsnjak P. nastradao je tako sto je proleteo kroz staklo automobila u udario u most u izgradnji. Pedesetogodisnjak koji je vozio ostao je nepovredjen.
Mom prijatelju P. jako je malo nedostajalo da napuni osamnaest godina.
Na sahrani je bio covek sa foto aparatom i njegovom ogromnom slikom koji je nudio da se i mi, pokojnikovi prijatelji, sa fotografijom fotografisemo.
Nikada se taj fotograf nije pojavio da nam fotografije sa pokojnikovom fotografijom proda. Pomisljao sam da je perveznjak koji mastrubira posmatrajuci nas decake i mrtvog decaka, ili pak duh, onaj koga sa ove strane realnosti nema.
Nakon svega toga cesto sam se pitao o uzrocima te smrti.
P. je bio nevin u svakom pogledu… Hriscanin, ja, pitao se zasto je dobri bog to uradio. Pop je pri spustanju sanduka u zemlju pomenuo kako dobri bog uzima sebi najbolje, ali se ni danas ne mogu otrgnuti utisku da popovi, kao politicari, pricaju samo ono sto publika zeli cuti… Zato duhovna i svetovna vlast i jesu tako bliske.
Ja ponekad mislim da je dobri bog bio umoran tog dana, od danonocnog nadgledanja nas ljudi, te da se napio kao svinja i da ga je jednostavno boleo kurac.
Nekako slucajno, malo pre i dosta posle ovog uzasa cesto sam nailazio na song koji nakon svih ovih godina bejah gotovo zaboravio… Veceras lutajuci bespucima interneta naidjoh ponovo na tu pesmu.
Danas je i Halloween… To su, ako se ne varam, katolicke Zadusnice…
U mojoj mracnoj ulici ispred jedne kuce sa raskosnog drveta poluopalog lisca visi lutka obesene mlade u prirodnoj velicini, krvave vencanice i sa kosom koja zbog polozaja glave pada preko lica. Jako uverljivo deluje.
A to su, ipak, Zadusnice.
Mirno spavaj moj prijatelju, videcemo se tamo.
A kod mene je Sv. Nikola i noćas daruje dobre.
Mislim da je tvoj prijatelj P. odabrao bolji svijet jer svjetova je mnogo, kao i mogućnosti izbora. Budan je na nekom vjerujem boljem mjestu – tamo.
I pred tobom je još naporan put, žao mi je što je tvoj san/ portal zapušten, pomalo napušten. Neizvjesno je živjeti u ovim vremenima, no nema predaje i nadam se da je ovo samo prolazna faza, da pri pisanju posta Prijatelju i nisi baš bio potpuno svoj i da je tvoja lutajuća duša pronašla mir, novu snagu za dalje – za pisanje. Bilo bi lijepo pronaći u čizmici novi poticaj… Moj pozdrav :}