Skoro sedmica!

Piše Siniša Radanović - Priče | 2 komentara

Apr 22, 09

Sinoć su u 16. kolu igre na sreću loto izvučeni brojevi 3, 6, 18, 21, 23, 28 i 34, baš kako sam i mislio da će biti. Prateći statistiku, ja sam bio siguran da će biti tri neparna i četiri parna broja. Tako sam i odigrao. I u svih svojih 1200 kombinacija igrao sam po dva jednocifrena broja i četiri velika broja (brojevi veći od 19,5). I ne samo to; ja sam u svaku kombinaciju stavio broj 18 jer po tradiciji broj 18 često dolazi u aprilu, a svagdje sam izbjegao broj 21 jer je poznato da nikad ne izlazi onaj broj koji se poklapa s datumom izvlačenja (juče se dogodilo prvorazredno iznenađenje kad je izvučen broj 21, to niko ko se razumije u ovu igru nije mogao pretpostaviti), kao i broj 16 jer parni brojevi koji se poklapaju s brojem kola ne izlaze u parnim mjesecima u neparnim godinama. Izbjegao sam i kombinaciju koja je izvučena u prethodnom kolu pa sam je odmah prešarao, kao i one koje su izvučene u istom kolu prethodne dvije sezone jer je gotovo nemoguće da se ponove. Time sam još više povećao šansu za dobitak. Kažem vam, sve je u mozgu, ne možete se uzdati samo u sreću, iako je kod ovakvih igara potrebna i mala doza sreće.

Možda će nekome zvučati suludo, ali pitam ja takve da li su ikada dobili na lotu. Mala digresija; nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi u dativu kažu “lotou” umjesto “lotu”. Kao kad bismo rekli da je neko bio u Torontou, ili da kod neke odluke postoji mogućnost vetoa. To je posebno karakteristično za sportske i ostale komentatore i novinare novije generacije (Stojanović i Višković) jer se oni posebno često sreću s nezgodnim imenicama kao što je, na primjer, Porto.

Poznato je, pitajte iskusne igrače, ali ne one koji nabadaju nego one koji igraju glavom, da treba pratiti temperaturu vazduha između dva izvlačenja. Temperatura tijela igrača je tu potpuno nevažna, osim za praznovjerne i lakovjerne. Jednom je moj prijatelj imao temperaturu nešto malo iznad 36 i igrao je na taj broj. Naredni put mu je temperatura tijela slučajno bila ista i on je opet igrao na 36. Nekom srećom je i pogodio oba puta. I od tada se redovno orijentira po temperaturi tijela. Ako ćete mene slušati, to je potpuno besmisleno. Međutim, ako prosječna temperatura vazduha raste između dva kola, tada je izvjesnije da će biti više velikih brojeva. Zato je dobro imati termometar i pratiti kretanje temperature između dva izvlačenja. I kuglice osjete promjene. Budući da je ovih dana bilo prilično toplo, toliko toplo da je dama koja izvlači brojeve bila lagano obučena, ja sam u svim kombinacijama forsirao brojeve veće od 23. I, evo vidite kako je ispalo – 23, 28, 34, a i šestica je za dlaku prestigla kuglicu broj 32 prilikom izlaska iz bubnja, ako ste pažljivo gledali prenos na televiziji.

Zamolio sam i svog prijatelja Velju Lutriju da mi kaže šta misli o ovom kolu (kolou), a on je jednom skoro imao šesticu, i ja mu vjerujem. Bilo je to 1988. On je rekao da je kolo teško i neizvjesno, da su moguća iznenađenja i da budem oprezan. Zahvalio sam mu se i sjetio se jednog drugog Velje, iz petrovaradinske škole tipovanja. Tada sam se umorio, a i hemijska je otkazala saradnju. Zato sam uzeo tastaturu i napisao mail jednom dnevnom listu u kome sam rekao da su budale i da ne računaju na mene da ću ih kupovati. Još sam im rekao da bi trebalo da se srame i da ne znam ko vodi te novine i da tamo pameti nema više nego u bubnju za loto. Dodao sam i da su gluplji od kuglice broj 6, smotaniji od kuglice broj 29, dosadni kao kuglica broj 18 i prevtrljivi kao kuglica broj 33.

Izvukao sam iz ladice posebnu hemijsku jer sam malo sujevjeran pa tikete uvijek ispunjavam istim olovkama koje sam kupio od jedne premije za peticu prije osam godina. A sa radija je krenula neka vesela pjesma čiji su stihovi išli nekako ovako:

She says she’s babysitting tonight
She says come over, it’s alright
On the couch with my special one
But don’t tell me what we won’t have fun…

I, ja sam to shvatio kao znak s neba, tu poruku iz pjesme. To je to! Nema slučajnosti, one ne postoje. I pošaljem ja poruku na broj “my special one” da mi kaže jedan broj od 1 do 100, ali da ne bude veći od 39. I ona kaže 33 i ja ga zaokružim siguran da je to dobitni, zahvalim se njoj, radiu (ako može lotou, može i radiu, imam pravo na to, imam pravo) i nebu, tačnije – nebou.

1200 kombinacija rasporedio sam na 150 listića da ne bude gužva u kolonama. Listiće sam ispunjavao od ponedjeljka ujutro do ranih sati utorka što je slijedio iza ponedjeljka. Imao sam i pauze za gablec, užinu, marendu i jauznu, kao i za humorističku emisiju na televiziji. Jer, taj me intelektualni rad jako iscrpio i umorio i morao sam malo odmoriti i predahnuti uz dobar humor. I uplatio sam u utorak i sačekao izvlačenje. I prošlo je.

Koliko ljudi u Srbiji površno shvaćaju ovu igru govori i podatak da i pored velikog broja uplaćenih tiketa nije bilo dobitnog, i to već nekoliko kola za redom. Ljudi se uzdaju u sreću, a ne u znanje. E, u tome je greška. Tako se može igrati bingo, super loz, selo-grad, greb-greb i ostale srećke. Na sreću se može čak i ishod NBA utakmice pogoditi. Ali loto je ozbiljna stvar.

A evo i moje najbliže jučerašnje kombinacije: 5, 6, 18, 24, 27, 33, 34. Malo je nedostajalo.

Zamalo su mi izmakla 2 miliona evra. A od dijela premije htio sam Zvezdi otplatiti dio duga, dao bih pola miliona, a oni bi se nekako snašli za onaj ostatak od nešto preko 20 miliona. Malo bih dao i Miškoviću jer je kriza pa da ima. Neka, sljedeće nedjelje će nagrada biti veća, a ja znam koji će brojevi biti izvučeni.

Slični tekstovi: