Da li nekada sanjate otvorenih ociju? Ja vrlo cesto, to se zove daydreaming
Nedavno sam, sasvim slucajno naleteo na tekst naslova ” Da li nekada sanjate otvorenih očiju?“. Nastavak je sledeći:
Ja vrlo često, to se zove daydreaming*. Pa onda postane wishful thinking, pa pozitivne misli koje se pretvaraju u stvarnost, a onda saznaš da kad kombinuješ meditaciju i maštu, to je ozbiljan proces kreativne vizuelizacije. Svako od nas ima mnogo snova, ali šta je ono što nas zaista čini srećnim, pitam se ja a pitaju se očigledno mnogi ljudi.
Pre nego što potpuno transformišem sajt., ono close up, kod mene zapravo znači CLOSER. Come Closer. To čak ne zvuči loše ni na srpskom Priđi bliže, moramo se malo zabaviti. Bićete zapanjeni ali sam zapravo završila 3 knjige, 1 i po stvarno a ono drugu polovinu u glavi i u skicama. Baš sam bila produktivna.I prijalo mi je ovo malo isključivan je, moraću češće da praktikujem. Offline retreat along with romantic reset. Sad je vreme to celebrate, not celibate … i tako ja tako zamišljam kako bi bilo divno jednu sexy zabavu da napravim ali me mrzi da organizujem, pojave se ljudi koji zastupaju Durex i lansiraju novi proizvod Play O, neki čudotvorni gel koji su smišljale žene ne bi li pomogle drugim ženama da otkriju čari orgazma. Sex počinje u glavi, u mislima … dok sanjate otvorenih očiju… ali kad se prebacite već u fazu razmene energije sa nekim, divno je kad traje… i traje… i traje… i traje… i traje …Hipnotisala sam samu sebe. Enivej, smislile su žene nebi li i druge žene bile srećne. U vremenu krize i ekonomske panike, fokusiramo se na ono što imamo. Uvek mi se više sviđalo da razvijam odnose sa ljudima nego da skupljam statusne simbole. Za mene je to mnogo veće bogatstvo.
No, nisu svi ljudi isti i to je u redu ali jedna stvar nas čini sretnim. Zajedno.
Zo
vem vas na zabavu, invitation only, da sanjamo otvorenih očiju.
Ovo me je podsetilo na priču koju sam negde čuo o telefonskom razgovoru neke naše devojke sa majkom par meseci pošto je stigla u Ameriku.
- Znaš, mama… Mnogo smo se dobro snašli. Kupili smo vošer i drajer i stavili to u bejzment, a kako smo tek bekjardu sredili…-
Majka napravi popriličnu stanku, te naivno odgovori:
- Jao ćero, ti si baš dobro naučila taj engleski; ja tebe ništa ne razumem!
*Ne, dušo. To se zove kurac od ovce.
Slični tekstovi:
Facebook komentari:




















Ajme!
Gde ovo objavljeno?
Neki misle da je stanje bilo znatno gore kad su postojala samo dva programa, pri čemu je drugi počinjao oko 17 sati i završavao prije ponoći. Naprotiv, bilo je manje prostora za budale. Danas imaš 20 kvizova koji su svi na nivou “Jeste li pametniji od đaka petaka”. Ja bih ga opet smanjio, taj prostor. Danas svi trtljaju o ukidanju najlonskih kesa. Ja ih ne uzimam odavno u prodavnicama, ako baš ne moram da ne bih nosio novu majicu od 1500 dinara u rukama kući, a ne stane u džep. Ne zato što sam ja pametan, a svi drugi su glupi, da ne bih bio pogrešno shvaćen nego zato što je to stvarno suvišno kad kupim vodu koju mogu nositi u ruci. Kad se govori o ukidanju televizija onda se to smatra cenzurom, napadom na slobodu medija i slične stvari. Televizija prostor zagađuje više od tih vrećica koje ukrašavaju srpska stabla kad dune vjetar :). Ali, o to me više kad ekologija bude tema.
Srdačan pozdrav!
Dakako, moj prethodni komentar bio je vezan za tekst, a ponijela me atmosfera kad sam vidio sliku :).
Ma žana je čudo, kažem ja! :)
Izvinjavam se, Žana.
Sa velikim Ž!
Samo da pohvalim poslednju rečenicu teksta. Htela sam da prokomentarišem, ali nikada ne bih uspela da nadmašim ovako sadržajnu poentu u jednoj jedinoj rečenici. Još malo pa haiku. :lol:
Dodajem još da sam apsolutno saglasna sa komentarom koji je ostavio Mladi luk. Manji je problem što nas ponese atmosfera da komentarišemo nego što decu ponese ista da kopiraju. :-(
Ne mogu da verujem sta je glupaca napisala.